Reprezentativnost ove autentične oblikovne strukture, organizovane kroz 38 stambenih jedinica, ogleda se u arhitektonskim i ekološkim principima koji su primenjeni prilikom projektovanja slobodnostojećeg dominantnog korpusa, na način da mu je data mogućnost kreiranja različitih odnosa koji su njegova osnovna karakteristika.
Interaktivnost objekta, ogleda se kroz promene na fasadi, igru punog i praznog, svetlosti i senke, što je postignuto korišćenjem principa poroznosti, čime je, ipak, jednom snažnom korpusu suptilno dodeljen atribut lakoće. Sama spona, koja je postignuta između njegove mogućnosti promene, pored toga što doprinosi njegovoj dinamici, čini ga i upečatljivim.
Izuzetan je i ekološki aspekt o kome se posebno vodilo računa, koji je postignut uvođenjem ozelenjenih elemenata na fasadi, koji pored toga što doprinose ekološkom aspektu samog objekta i prijatnosti života stanara, doprinose i širem okruženju.
Arhitekturu objekta pri samom kontaktu sa tlom, pomno prati i parterno uređenje kompleksa, nastalo kao odgovor na prirodu terena u padu kao, kao izazov, stvarajući dvorište dostupno samo za stanare ove rezidencije.